Pregled stanja e-uprave u Kantonu Sarajevo

Na osnovu iskazanog javnog interesa, u ovom članku se daje pregled stanja e-uprave u Kantonu Sarajevo (KS), koliko je moguće u jednom kratkom tekstu.
E-usluga u javnoj upravi je korištenje informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) kako bi se podržao i omogućio rad javne uprave, uključili građani u aktivniji rad e-uprave, i ostvarile usluge koje pruža javna uprava prema građanima, preduzećima, drugim organima i strancima.  
​​​​​E-uprava kroz korištenje IKT daje praktičan način unapređenja rada i efikasnosti uprave i poštovanje načela transparentnosti, javnosti, efikasnosti i ekonomičnosti.
Postoje različiti načini unapređenja. Vidljivo prema građanima i firmama to su internet stranica organa i vanjske e-usluge a interno unapređenje su sistemi u organu i e-usluge između organa.

Na početku razvoja internet stranica organa su dostupni kontakti (sa detaljima kao ID broj), onda propisi koje donosi i po kojima radi organ, pa obrasci (kao punjivi obrasci koji se mogu spasiti na svom računaru), zatim pitanja i odgovori koji objašnjavaju postupanje organa u čestim situacijama (engleski: FAQ) te administrativni postupci (sa zakonskom osnovom, obrascima, troškovima itd.).
U KS postoje različite a integrisane stranice Skupštine, Vlade, ministarstva, uprava i zavoda. Tehničku izradu stranica radi Zavod za informatiku i statistiku KS (ZIS) a sami organi su odgovorni za objavu sadržaja. Sistem je prilično složen, postoji dosta različitih vrsta sadržaja te posebne stranice sa objedinjenim podacima, kao što su propisi.ks.gov.ba i ap.ks gov.ba. I sama stranica Vlade objedinjuje sadržaje sa stranica organa.
Organi unose različito, neki više neki manje. Nekada nisu proaktivni da ažuriraju propise, postupke ili pitanja, ali se upiti korisnika obično uzimaju za ozbiljno, te je dobro da korisnici skrenu pažnju na nedostatke i potrebe koje imaju.
U KS nije bilo spremnosti da se kao obaveza i dio postojeće Uredbe o načinu izrade propisa na kraju propiše i postavljanje propisa na stranicu organa koji ga priprema. Ipak, to bi trebalo biti normalno i očekivano a proističe i iz Odluke o internet i intranet portalu KS.
Više organa u Bosni i Hercegovini (BiH) objavljuje administrativne postupke ali je sistem koji ima KS napredan te pored objedinjavanja podataka organa sam generiše obrasce i ima mogućost uporedbe izmjena za ovlaštene osobe koje trebaju odobravati postavljanje. Napravljeni napredni sistem objave i izmjena administrativnih postupaka nije u upotrebi, opet jer nije bilo spremnosti da se štampa i ručno kolanje papira i uloga jednog administativnog tijela sagleda i zamijeni praktičnim i jednostavnim elektronskim sistemom.

Vrlo bitan sadržaj internet stranice su javni registri odnosno baze podataka koje vodi organ. One koje mogu biti od javnog interesa se trebaju nalaziti na stranici i to na način da se objavljuju automatski iz baze i izvorno, pretraživo. Nema potrebe za ručnim unosima i takvim zaduženjima. Tu su i drugi podaci kao npr. datumi ispita, imena pozvanih, spiskovi onih koji su ostvarili prava ili položili ispit. Brojni su primjeri u KS: vitalna statistika, statistika turizma, registri udruženja, registar ovlašenih firmi, registri otpada, taksi prijevoznika, licenci za vozila, licenci za organizatore putovanja, vozački ispit, GIS prostornog planiranja..
To je najvažniji sadržaj stranice, iako se dnevna pažnja daje novostima. Valja primijetiti da na stranici Vlade nedostaje najbitniji sadržaj, usvojeni akti Vlade. Opet je više razloga, od nespremnosti da se to objavljuje do problema sa izborom sistema.
KS je među prvima koji je objavio pune baze javnih nabavki (jn.ks.gov.ba) i imenovanih lica (il.ks gov.ba). Sa druge strane, uzimajući primjer velike vrijednosti, iako postoji evidencija javne imovine, nije postojala spremnost da se ona objavi javno i građai pozovu da je pregledaju.
Objava traži dobru volju organa i dobru tehničku podršku, a ne traži stalni ručni unos koji je i pogrešan i može se prepoznati po spiskovima u priloženom dokumentu ili po ručnom unosu a ne direktno na stranici automatski iz sistema.
Za one organe koji su unosili ručno ZIS nudi uslugu izrade sistema, a za one koji su naručili vanjski sistem nakon kojeg se opet unosi ručno skrenemo pažnju na potrebu integracije, iako nemamo mogućnost da na to utičemo, posebno kada je završen projekat. Ne postoji uvijek spremnost da se prihvati ponuđena izrada sistema, iako je to bez troška za organ, ali bi papirne dopise i evidencije trebao zamijeniti radom u sistemu. Ali postoje i drugi primjeri, gdje sam organ traži izradu sistema po novom propisu ili pri donošenju propisa predvidi da će se podaci voditi elektronski i objavljivati na stranici.

Pružanje e-usluga traži veći nivo ali je moguće u određenom broju slučajeva. Puna usluga prema nepoznatim korisnicima traži elektronski potpis, omogućeno plaćanje i znatniju tehničku i organizacionu pripremu. Još od 2006. godine u BiH ta usluga nije spremna. Postoji projekat u okivru reforme javne uprave na implementacija zajedničkih servisa za e-usluge od strane BiH u saradnji sa FBiH ali to nije završeno i dostupno za kantone.
U državama sa jednostavnom strukturom je moguće i poželjno imati snažno tijelo za informatičke usluge. Primjeri takvih javnih firmi su hrvatski APIS i mađarski NISZ. Rezultat je znatvno veći napredak u e-uslugama ili organiziranija IKT podrška.
U BiH je donešeno nekoliko strategija od 2004. godine. Ali nemamo stvarno integrisane sisteme, već radi fragmentirane uprave i nivoa vlasti i organa uglavnom se usluge razvijaju posebno.
Primjera radi, ako FBiH donosi propis po kojem se daju dozvole a kantoni su nadležni za provođenje, FBiH bi trebala dizajnirati informacioni sistem tako da kantoni kod sebe unose podatke a onda ih šalju u jedinstveni federalni registar. Ili državni, u drugom slučaju. Tako je ZIS uradio za pomenute javne nabavke, bez troška posebnog troška za kantonalne korisnike.
Ne postoji BiH portal za e-usluge, onaj za FBiH je u povoju od ove godine. KS ima dosta podataka ali još nema takav pristup i ima više odvojenih službi koje bi trebale raditi zajedno.
Ali pojedinačna usluga prema poznatim korisnicima, npr. firmama koje se jednom registruju, se može napraviti kao zatvoreni sistem u kojem elektronski potpis nije neophodan. KS je već pravio takve usluge (ll.ks.gov.ba).

U samom organu procesi trebaju biti tako organizovani da postoji sistem za upravljanje dokumentima i predmetima, tako da se zna gdje je predmet. KS iz više razloga to do 2018. godine nije imao, za razliku od općina u Kantonu.
Znati stanje predmeta ne važi samo za upravu već za svaku javnu organizaciju. Kada se prijavi kvar za vodu, kanalizaciju, javnu rasvjetu ili bilo koji od nekih 50-60 komunalnih problema, ključno pitanje je da li se dobije broj iz sistema koji omogućuje praćenje svoje prijavu do kraja. I da li se može dobiti obavještenje iz sistema da je problem riješen. To je navedeno kao obaveza u Strategiji razvoja KS ali nije dostupno.

Suština e-uprave je ponovno korištenje podataka, tako da se ista stvar niti prekucava niti traži ako je već unešena jednom odnosno data državi. Da se olakša i služi korisnicima, bili oni građani ili firme.
U obradi predmeta IKT može omogućiti da se obrasci i rješenja prave automatski, tako da kada se jednom unesu da ih ne treba ponovo kucati. Drugačije govoreći, što više e-uprave, manje uredskog paketa i obrnuto.
U organu obično postoji više procesa koju se trebaju pokriti. KS ima nekoliko takvih sistema u upotrebi, iako je puno više procesa.
Ali to vrijedi u okviru istog organa. Ako drugi organ traži uvjerenje, građanin/firma ga sada mora donijeti iz prvog. Nekad su Ministarstvu A potrebni podaci iz Ministarstva B. To bi uz volju i tehničku podršku mogli organizovati tako da službeno pribavljaju podatke.
To bi bio ogroman ali lijep i vrlo koristan korak, prvo organizaciono pa tehnički, da sve što država zna o vama vi ne morate ponovo „ganjati“. Kod nas se ne slučajno kaže „ganjati papire“.
Postoji tehnički način da drugi organ pribavi podatke iz prvog. To je e-usluga i ona je sada dostupna za neke podatke npr. iz IDDEEA ili FGU. Znači da organ ne bi trebao tražiti od korisnika da npr. donese prijavu o mjestu boravka već tražiti i koristiti tu uslugu u određenom službenom postupku.

KS ima dosta urađenog ali to nije dovoljno. Do sada su nekim sistemom pokrivani procesi na inicijativu organa ili ZIS. Treba krenuti od spiska i analize procesa, koja sada postoji samo na papiru, te ih pokriti sve gdje to ima smisao i korist.
Iako je 2012. napravljen Okvirni plan za razvoj e-uprave KS kao pokazatelj šta se može i treba uraditi, Vlada ga je usvojila ali bez posebne primjene. Nije urađeno i više jer razvoj e-uprave nije bio prioritet raznih Vlada i za to nisu odvojena sredstva i to nije bio prioritet zapošljavanja.
Za ZIS je na kašičicu odobravan prijem, često i nije, te je umjesto povećanja broja zaposlenih radi povećanja broja i opsega usluga i sistema tokom godina došlo do smanjenja broja zaposlenih. Sektor za razvoj e-uprave je imao nula zaposlenika od formiranja prije 10 godina. I zato u ovom članku piše "treba" jer to nije bilo moguće raditi bez zaposlenika. U isto vrijeme je uglavnom rastao ukupni broj zaposlenika po organima kojima KS pruža podršku.
Važnoi je i da su relativno mala primanja za stručne zaposlenike su dovela do odlaska i nemogućnosti popune informatičkih zaposlenika. KS ne prepoznaje termin „deficitarni zaposlenik“ niti prati broj prijava na konkursima. Čak i ponovljeni konkurs ne uspijeva popuniti ključna stručna informatička mjesta. Vlada se nije zanimala za taj problem, već je interes zadnjih godina usmjerila da se i u ovom zavodu, kao i u drugim, izabere direktor iz stranke kojoj je nešto „pripalo“ u međustranačkoj trgovini.
Dok su neki organi sarađivali sa ZIS na izradi i uvođenju rješenja, znalo se dešavati da sam organ naruči i plati rješenje koje je tehnološki pogrešno ili zastarjelo. Dakle, nije nedostatak novca taj koji je usporavao uvođenje kvalitetnih sistema već nedostatak ključnog opredjeljenja i poštovanja procedura da se radi stručno i planski.

Nadati se da će se nova Vlada opredijeliti da podrži razvoj e-uprave i inače e-usluga u KS kroz nekoliko praktičnih koraka i da će imati za prioritet povećanje efikasnosti rada uprave gdje je e-uprava odličan alat.  
Da će omogućiti da se popuni i ojača ZIS koji pored razvoja e-uprave posebno treba imati ulogu u aktivnostima „Pametnog Sarajeva“ koje je pokrenuo premijer Zolj ali za koje KS sada nije spreman.
Zatim, da će poštovati pa čak i proširiti opseg iz Zakona o organizaciji organa uprave po kojem je ZIS taj koji pravi informacioni sistem. A ne da organi samostalno ugovaraju i nabavljaju sisteme za koje se pokaže da su pogrešni ili da nisu predviđeni za razmjenu podataka. I da se sagledaju uredbe o osnivanju gdje se analiza procesa povjerila drugoj službi bez cilja da se oni informatiziraju.
Svakako, i da se neće plašiti reorganizacije u KS kojom bi se izbjeglo kolanje papira između sadašnjih 12 ministarstva, čak 9 stručnih službi i 7 uprava i upravnih organizacija, odnosno slanje korisnika po papire, čak i po cijenu da se vidi da su neka prepisivanja i kopiranja i dopisivanja nepotrebna.
I da će uz to prepoznati vrijednost stručnih zaposlenika kao princip u određivanju primanja i problem deficitarnosti koji se posebno odnosi na IKT zaposlenike.

 

Timur Gadžo